Bivši italijanski teniser Paulo Bertoluči kritikovao je Novaka Đokovića poslije eliminacije na Indijan Velsu, gdje je ispao već u drugom kolu protiv malo poznatog Botika van de Zandshulpa. U stilu svog kolege i zemljaka Adrijana Panate, koji je postao najveći Đokovićev kritičar, istakao je da bolan poraz u Kaliforniji nije samo “korak unazad, već i znak ogromnog pada u igri koji sada više ne može da se ignoriše”.
U kolumni za italijansku “Gazetu delo Sport”, napisao je da su dva ispadanja na startu posljednja dva turnira dokaz da je izgubio “ubilački instikt” i da se sjenka prošlosti nadvija nad njim, dok sadašnjost postaje sve mračnija. Međutim, ističe da problem nije ni u pripremi meča, podjednako snažno trenira, nego što na mečevima ne pronalazi prave odgovore.
– Lopta više nema istu brzinu i pada iza mreže, pokreti su sporiji, čuveni ubilački instinkt je ispario, a tokom razmjena se gomilaju neiznuđene greške. Ukratko, onaj neuništivi Đoković, onaj koji je ulivao strah čim ga pogledate s druge strane mreže, više ne postoji. A sada ga ni rivali ne gledaju s istim strahopoštovanjem, svjesni da srpski šampion više nije neprelazni zid kakav je nekad bio – navodi se u analizi Bertolučija.
Zašto Đoković ne može kao ranije?
Bertoluči ističe da je najdelikatnije pitanje kod Đokovića da li može da ima potreban kontinuitet da dođe do pobjede, pošto sada kod njega viđa samo “bljeskove klase”. Podsjetio je na meč protiv Alkaraza, koji je bio perfektan na Australijan openu, ali je veći problem što ne može da “izdrži” na tom nivou cijeli turnir.
– Pitanje je da li može da pruži kontinuitet tim nastupima ili će to biti tek sporadične majstorije, rasute kroz jedno ili dva kola, ali ne i tokom cijelog turnira. Maratonska verzija Đokovića, ona sposobna da veže pet sati razmjena bez gubitka intenziteta, ustupa mjesto šampionu koji se muči da održi nivo igre tokom cijelog događaja. Da stvar bude gora, u pitanju je paradoks: da bi pronašao ritam i svježinu, morao bi da igra što više, ali prerani porazi mu to ne dozvoljavaju. Petlja u kojoj bi Đoković mogao da se zaglavi baš u ovom završnom dijelu karijere. Sada se Srbin nalazi na raskrsnici: pokušati da igra Masters u Majamiju kako bi se odmah iskupio ili napraviti stratešku pauzu kako bi izbalansirao um i tijelo pred Rolan Garos i Vimbldon – pita se Italijan.
“Da li je vrijeme da Novak kaže dosta?”
Bertoluči ističe da iako je Đoković tri puta osvajao Rolan Garos, šljaka nikada nije bilo “njegovo prirodno okruženja”, tako da je pretpostavio da bi proljeće moglo da bude puno razočaranja. Baš iz tog razloga misli da je posljednja šansa da se nada tituli ove sezone je Vimbldon. Navodi da je to “prelomna tačka njegove sezone, možda i karijere”. Pretjeruje malo, zar ne?
– Na travi će vjerovatno i dalje moći da muči svakoga, ali ako to ne bude slučaj, mislim da će stvarno doći kraj jedne legendarne karijere. Drugim riječima, ako Đoković više ne bude konkurentan na travi, onda bi zavjesa na njegovu eru mogla definitivno da padne. Ako je 2023. bio nadomak kalendarskog slema sa 36 godina, ove godine djeluje sve dalji od dominacije na Turu. Nove generacije nadiru, umor se osjeća, motivacija se koleba. Toliko čekani 25. grend slem i 100. ATP titula, što bi bili senzacionalni uspjesi, rizikuju da ostanu samo daleki snovi ako Srbin uskoro ne pronađe svoj tenis. Stigao je njegov najmračniji čas. Pitanje sada više nije ‘kada će se vratiti na vrh?’, već ‘da li je došlo vrijeme da kaže – dosta?’. Vimbldon bi mogao da pruži konačan odgovor – zaključuje autor, prenosi Mondo BiH.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu